05.04.2014.

Errare humanum est- Griješiti je ljudski,ali Zlo je slobodni ljudski izbor!



Sve stvoreno ima svoju važnost i težinu, uzrok i cilj…I drvo koje na sinajskoj gori raste,koje zejtin daje i začin je onim koji jedu,..i na lađama se vozite..Mi s neba s mjerom kišu spustamo..(AL-Mu‘min)

U svakom djelu Stvoritelja prepoznajemo nenadmašivu  kreativnost , splet boja, okolnosti, radnji . U svom osjećaju sami nađemo ljepotu kretanja misli. Gospodar nam je podario misao i njen niz.

Da bi insan imao mišljenje o jednoj stvari mora posjedovati informacije o njoj, koje dobiva preko sluha i vida. Nakon međusobne konsultacije informacija razum formira mišljenje koje je začinjeno ličnom emocijom. Na koncu stav se izrazi putem govornog aparata, jezika.

Zemlja je prepuna tragova Stvaritelja , a savšenstvo Stvaritelja je svakako INSAN. Odatle je insan vjerovatno postao neiscrpan izvor izazova i za samog  insana. Nameće mi se misao, da covjek najradije primjećuje ili je možda u stanju da primjeti samo bliske stvari sebi. Vjerovatno s tim u vezi je i hadis da je čovjek čovjeku ogledalo, međutim, da napomenem, koga vidimo u ogledalu, sebe ili ogledalo!?

Shodno k tomu  imamo insane koji pričaju o rađanju zore, o njenom bereketu, neki se pak intezivno bave razmišljanjem o cvijeću, dok su u isto vrijeme drugi zaokupljeni pojavom noći, njenoj tmini i slijepilu s jedne strane, a  zbilja i noć moze biti lijepa!!

Dakle, bezbroj je stvari , ali i perspektiva promatranja. Sve stvari su važne, dok perspektive  ne moraju biti. Prespektiva je odraz načina života jednog čovjeka, a da se stvari mogu posmatrati na različite načine vidimo i iz slijedećeg primjera. Neuropsihijatri čovjeka definiraju  kao zdravog ili bolesnog. Ovaj način posmatranja je poznat kao „Medicinski model“ posmatranja. To je zaista koristan i efektivan način promatranja. Medutim , imamo čovjeka radno obaveznog, porodičnog koji svaki dan podmetne nogu prijatelju da padne. Takvo njegovo djelo će na početku biti okarakterisano  kao ne smotrenost, ružno ponašnanje ili ..!? Ukoliko bi on to radio godinu dana, onda bi nakon različitih tretmana i posjeta neuropsihijatru konačno dobio bolovanje na poslu, a u njegovom zdravstvenom kartonu bi pisalo da nije pshički zdrava osoba. Takva dijagnoza ni ukom slučaju ne mora promjeniti niti ičim utjecati na njegovo daljnje ponašanje, samo što bi sad to mogao s pravom raditi jer on nije ZDRAV.

A to znači da bi u medicinskom nalazu stajalo:Cessante causa cessat effectus.

Drugi primjer. Pri rođenju djeteta oštećena mu je kičmena moždina i na taj način njegov mentalni sklop nije zdrav. Dijete raste . U prvim godinama je nemoćno, poznaje osmijeh i često ga koristi, lijepo je, ali nažalost nije ZDRAVO.

Onda se postavlja pitanje, da li je pravedno ova dva  insana podvesti pod istu definiciju. Prvi slučaj je stvar izbora punoljetene osobe razumom obdarene, a druga je stvar koja ni u kom slučaju nije vezana za slobodan izbor djeteta, naprotiv, niko ga nije ni obavjestio da će se takvo roditi. Moja namjera nije da ovim dovedem u pitanje medicinski model,  ali u nekim slučajevima specifičnost situacije nalaže da potražimo neki drugi model ili adekvatan ugao za promatranje. Razlika u ova dva primjera je slobodan izbor. Čovjek je ono sto želi da bude,  unatoč sto nam se nekad ne sviđa ko smo i što smo postali. Taj nesporazum u onome sto želimo i onome sto smo postali nastaje usljed zamjene kontrole nad tjelom, prohtijevi zamjenjuju funkciju razuma, a time i dolazak informacija putem sluha , vida kao i načina života. Uzrocima ovakvih stanja nažalost psiholigija, niti neuropsihijatrija ne posvećuju dovoljno pažnje. Ovaj fenomen je pomalo prepušten slučajnosti eventualno se veže za opsjednutost duhovno nevidljivim bićima.

Zapravo riječ je o fenomenu ponašanja koje neki ljudi posjeduju, a zove se ZLO. Ova pojava  je prezentna u svim generacijama tokom historije čovječanstva. Svjedoče je slučaj Habila i Kabila koji su uzrokom ljubomore postali otvoreni neprijatelji, slučaj Jusufove braće čjii  je sebeb bio zavist i ljubomora  zbog očeve pažnje ukazane Jusufu , ubistvo Isa, Faraon iz Musaova vakta i mnogi drugi. Ono sto je čudno jeste činjenica da joj nauka današnjice nije posvetila ni toliko pažnje da je definira. Pojave i fenomeni koji nemaju imena oni ne „postoje“, iako njeni udarci i dalje bole.


Ljudi ispunjeni zlom su uglavnom destruktivni, pričaju o zlu sa gađenjem, a sve sto je lijepo pripisuju sebi. Oni lažu! „Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan..“An-Nisa“.

“Zlodjela zlih ljudi se ne izvršavaju direktno, već indirektno i dio su procesa njihovog zataškavanja. Zlo ne potiče iz odsustva krivice već iz napora da se od nje pobjegne.“ (M. Skot Pek). Zli ljudi se prepoznaju i po upornosti,  izrazitom voljom i ustrajnosti  u branjenju svog mišljenja. Oni su u raspravi gordi i vole širiti loše vijesti. Najčešće su skriveni iza dugih uglađenih rečenica, pretjeranim osmjehom ,a posljedica je  ličnog nezadovojstva. Zli ljudi su opčinjeni sobom i ostvarivanjem  ličnih interesa. Svaki ubica nije zao, ali ni svaka majka nije dobra “…nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo nehotice”. (An-Nisa).

Zlim osobama najbolje ćemo pomoći ako ih suočimo sa definicijom njihovog stanja. Zlo je izliječivo.“Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha, naći će da Allah prašta i da je Milostiv“.(An-Nisa)

Zlo je rezultat začete neistinite misli utemeljene na pogrešnom viđenju neke stvari. Pogrešno viđenje je došlo usljed oštećenja dva najvažnija instrumenta za unošenje informacija u organizam sluha i vida, a tome je uzrok „nezdrav“ život.

Da bi se zlo izliječilo insani moraju što prije i što kvalitetnije promijeniti način života, uzimati više vitamina za sluh(istinu slušati)i za vid(istinu gledati),  uz apstinenciju od govora i hrane, post je takođe prioritetan.Takvo liječenje zahtijeva izuzetno puno snage, volje i sabura. Sva manja dodatna oboljenja kao što su zavist i ljubomra takode će se ovim putem inšAllah izliječiti.

“Već su spašeni (već su uspjeli) vjernici, oni koji namaz skrušeno obavljaju, I oni koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koji su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju“. (Al-Mumin).

„Nemojte posustati u traženju neprijatelja, ako vi trpite bol , trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju, a Allah sve zna i mudar je“. (an-Nisa).

Poslanik, s.a.v.s, je jedne prilike upitao : »Znate li ko će biti najveća bijeda na Sudnjem danu ? Ashabi su odgovorili : »Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju ! Poslanik zatim reče : »Najveca bijeda na Sudnjem danu ce biti onaj ko dodje na obračun, pa se kaže : »Ovoga je uvrijedio, ovoga opsovao, ovoga udario, ovoga potvorio », pa svakome počne vraćati njegov hakk, tako što će im davati svoja dobra djela, a kad nestane dobrih djela, onda će preuzimati njihova loša djela, sve dok im ne vrati njihove hakkove » !

05.04.2014.

Budi dio rješenja umjesto da se žališ


Rečeno je da je jedan kineski vladar postavio veliki kamen na glavni put te ga s tim zatvorio. Postavio je stražara da bi to nadzirao iza drveta i da mu kaže kako će ljudi reagirati.

Prvi čovjek koji je naišao je bio je veliki trgovac koji je smrknuto gledao i vrijeđao onoga koji ga je postavio, ne znajući da je to vladar. Prošao je oko kamena i povišenim glasom rekao: “Otići ću kod vladara žaliti se, bit će kažnjen onaj koji je postavio ovaj kamen.”

Naišao je čovjek koji je radio na građevini pa je postupio kao trgovac ali nije toliko digao glas jer je manje ugledan od trgovaca.

Zatim su prošla trojica mladića koji su se tek počeli sebe tražiti u životu. Smijali su se situaciji u državi i govorili su da je onaj koji je postavio kamen glup, budala i nastavili su put kući.

Prošla su dva dana pa je naišao jedan obični poljoprivrednik koji je bio siromašan. Vidio je kamen, nije ništa rekao nego zavrnuo rukave i počeo sklanjati sa puta i tražiti pomoć od prolaznika da mu pomognu. Kad su vidjeli ostali da to radi pomogli su mu i sklonili su sa puta kamen.

Kad su sklonili našli su sanduk ukopan u zemlji ispod kamena, a u njemu komadi zlata i poruka u kojoj piše “Od vladara za onog ko skloni ovaj kamen. To je nagrada za pametna čovjeka koji se nadmeće da riješi problem umjesto da se žali.”

01.04.2014.

Dove pokajanja

Allahumme Ente Rabbi, la ilahe illa Ente, ħalekteni ve-ene`abduke, ve-ene`ala `ahdike ve v´adike meste-t`atu. E’użu bike min šerri ma san´atu. Ebu´u-leke bi-n´imetike ´alejje ve-ebu´u bi-żenbi, fagfir-li, fe-innehu la jagfiruż-żunube illa Ente.

Allahu moj, Ti si Gospodar moj, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam rob Tvoj, Tebi sam obavezu i obećanje dao u granicama mogućnosti svojih.Tebi se utječem od zla djela koja počinih. Priznajem Tvoje blagodati prema meni, kao što priznajem i grijehe svoje, stoga molim Te oprosti mi, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe.


Rabbena fagfir lena żunubena ve keffir ´anna sejjiatina ve teveffena me´al-ebrar.

Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko ružnih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo sa dobrima. (Ali-Imran,193)

Rabbenagfir lena ve li iħvanine-lleżine sebeḱuna bil-imanI, ve la tedž´al fi ḱulubina gillen-lilleżine amenu, Rabbena inneke reufur-raĥim.

Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla, i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima, Gospodaru naš, Ti si zaista, Dobri i Milostivi (El-Hasr,10)

Rabbena źalemna enfusena ve in lem tagfir-lena ve-terĥamna lenekune-nne minel-ħasirin.
 
Gospodaru naš, mi smo ogriješili o sebi. I ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, zaista ćemo nastradati. (El-A´raf,23)

30.03.2014.

***

اَللَّهُمَّ إِنِّيْ عَبْدُكَ، ابْنُ عَبْدِكَ، ابْنُ أَمَتِكَ، نَاصِيَتِيْ بِيَدِكَ، مَاضٍ فِيَّ حُكْمُكَ، عَدْلٌ فِيَّ قَضَاؤُكَ، أَسْأَلُكَ بِكُلِّ اسْمٍ هُوَ لَكَ، سَمَّيْتَ بِهِ نَفْسَكَ، أَوْ أَنْزَلْتَهُ فِيْ كِتَابِكَ، أَوْ عَلَّمْتَهُ أَحَدًا مِنْ خَلْقِكَ، أَوِ اسْتَأْثَرْتَ بِهِ فِيْ عِلْمِ الْغَيْبِ عِنْدَكَ، أَنْ تَجْعَلَ الْقُرْآنَ رَبِيْعَ قَلْبِيْ، وَنُوْرَ صَدْرِيْ، وَجَلاَءَ حُزْنِيْ، وَذَهَابَ هَمِّيْ.

“Allahumme inni ‘abduke-ibnu ‘abdike-ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kada uke, es eluke bi kulli ismin huve leke semmejte bihi nefseke ev enzeltehu fi Kitabike ev ‘allemtehu ehaden min halkike ev iste serte bihi fi-l-'ilmi-l-gajbi indeke, en tedž ‘ale-l-Kur'ane rebi'a kalbi ve nure sadri ve džela e huzni ve zehabe hemmi”

Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u Tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od Tvojih bića saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlo, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih.